„Iako je tokom svoje karijere, gospodin Ito izgradio veliki broj zgrada, čini se da on neprestano radi na jednom jedinom projektu-na pomeranju granica arhitekture. Da bi dostigao taj cilj ne plaši se da iza sebe ostavi sve što je pre toga uradio,“ izjavio je Jung Ho Čong, član žirija, predajući nagradu Priker 2013, japanskom arhitekti Toji Itu
Trideset sedmog laureata Prikerove nagrade(Nobelova nagrada na polju arhitekture) i šestog Japanca koji ju je dobio, sedamdesetdvogodišnjeg Toja Itu, nazivaju „kreatorom bezvremenih zgrada ili autorom konceptualne arhitekture“. Njegove zgrade nastale su spajanjem dizajna s duhovnim dimenzijama i poezijom koja prožima ceo njegov rad. Kažu da njegov rad stoji na filozofskim idejama Munesukea Mita i Žila Deleza.


Među tim projektima nalazi se i Medijateka, biblioteka izgrađena u japanskom gradu Sendaiju, za koji je arhitekta dobio nagradu Priker. Njegova inovativna upotreba konstruktivnih cevi omogućila je nov kvalitet unutrašnjih prostora dok je „koža“ zgrade i sama postala konstruktivna. Tu su i Umetnička biblioteka Tama u Tokiju, Serpentine Pavilion u Londonu, da spomenemo samo neke koji pokazuju Itovo shvatanje ljudi i aktivnosti u njegovim zgradama.
„Kuća za svakog“
Sam Ito je, tokom 40 godina rada na bibliotekama, kućama, parkovima, prodavnicama, pozorištima, poslovnim prostorima, paviljonima...razvio i usavršio ličnu arhitektonsku sintaksu koja kombinuje konstruktivnu i tehničku genijalnost s formanlnim jasnoćom.
Pored projektovanja Ito je poznat po radionicama u kojima podučava mlade arhitekte; iz njih su iznikla dvojica koji su dobili nagradu Priker: Kazujo Sejima i Rijue Nišizava(2010). Ali, najdraža itovom srcu su pitanja-šta je arhitektura i za koga je, zašto zgrada i za koga se zida? Pošto su, po njemu, ona zaboravljena, započeo je rad na ideji koju je nazvao „Kuća za svakog“. To je grupa malih objekata gde on razvija temu koji oblik u savremeno doba arhitektura treba da uzme; čak dovodi u pitanje najosnovniju temu-samo značenje arhitekture. Ito kaže: „U savremenom društvu 99% arhitekture postalo je instrument ekonomije. Verujem da arhitektura treba da bude ono što povezuje ljude, vrsta saradnje, kooperativno telo. To je ona ideja kojom bi svi trebalo da se vode kada se stvara arhitektura!“
Jelena Kaličanin |